AAH!
Vi ste ovde:  
AAH! Putovanja Pirinčane terase na Filipinima

Anketa

Na internetu najviše koristim
 

Pretraga

Languages

EnglishBulgarianCzechFrenchGermanGreekHindiItalianJapanesePolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishHebrewSerbianSlovakSlovenianHungarianThaiTurkishPersianSwahiliMacedonianChinese (S)Chinese (T)
Pirinčane terase na Filipinima Štampa El. pošta

Na severu Filipina, na ostrvu Luzon, u provinciji Ifugao, nalaze se planine u kojima su usled nestašica hrane, pre više od dve hiljade godina napravljene pirinčane terase na nadmorskoj visini od preko 1500 metara. I dan danas meštani sela Batad žive od uzgajanja pirinča.  Nema nikakvih asvaltiranih puteva pa svu hranu i stvari moraju da nose na rukama najmanje pet kilometara zbog nepristupačnog terena. Turistima je, uz pratnju lokalnih vodiča, dozvoljena poseta selu, šetnja po pirinčanim terasama i upoznavanje sa meštanima.

Kako stići?

Iz Manile polaze dva autobusa dnevno, jutarnji i večernji za Banaue. Putuje se oko devet sati solidnim putevima. Svi smeštajni kapaciteti u Banaueu su prilično skromni pa ne treba očekivati hotele sa četiri i pet zvezdica.

Kada doći?

Najbolje vreme za obilazak Filipina je period od septembra do aprila. U maju su velike vrućine, a od juna do avgusta je sezona tajfuna. 

Kako provoditi vreme?

Jedina aktvnost koja se može upražnjavati u ovoj oblasti je obilazak pirinčanih terasa i prirodnih lepota poput pećina i vodopada. Najveće pirinčane terase se nalaze u Batadu koji se nalazi oko 15 kilometara od Banauea. Prvi kilometar je pod asvaltom, narednih pet pod šljunkom, a poslednjih četiri je uspon koji mogu da savladaju samo džipovi. 

Najbolje je sa još nekoliko osoba iznajmiti džipni, lokalno prevozno sredstvo sa veoma snažnim motorom koji za razliku od rikše može da savlada veliki uspon i loš put. Na kraju tog lošeg puta je mali parking od koga isključivo uske pešačke staze vode do sela Batad. Poželjno je da unajmite vodiča koji će vas dovesti do sela, i pokazati staze po terasama koje su bezbedne.
Pirinčane terase su stare više od dve hiljade godine i pod zaštitom UNESCO-a su. I tada i sada se obrađuju na isti način bez ikakvih mašina.

Moguće je i noćenje u jednoj pedesetak kuća, u veoma skromnim uslovima. Struje u selu ima ali je njena snaga toliko ograničena da domaćinstva mogu da upale nekoliko sijalica i frizider, ukoliko ga imaju. Meštani i dalje žive od pirinčna jer nema drugog posla. Može se posetiti i vodopad visok dvadesetak metara koji je od terasa udaljen dva kilometara.